Eksperimentalni projekt MACHINA je osnovan 2004. godine u Leipzigu (Njemačka). Osnivači i jedina dva člana su Tony Mahagony i Edward Vulgarius. Obojica su rođeni u Tuzli (Bosna i Hercegovina), gdje su i prvi put vidjeli cvijet, osjetili Darwinov zakon selekcije i naučili sve što uči mladost kolektiva. Kao i svaki 13. mladi primjerak naše vrste, u rano doba ovozemaljske egzistencije su se odlučili za muzički izraz misli. Mahagony je postao dio Parricide/Perryside, a Vulgarius Remembrance-a.

Avanturistički duh, znatiželja i nepogodna opšta situacija su u decembru 1994. bili uzrok napuštanja rodne grude i odlaska u zemlju nekadašnjeg agresora. U Leipzigu, Mahagony i Vulgarius, nastavljaju put teškog tona i cinične riječi. Pored angažmana u Remembrance-u, dvojac osniva 1996. projekat pod nazivom "Skandal". Skandaloznost ovog projekta je bila u intuitivnom snimanju pjesama, bez priprema istih. Ova tehnika komponovanja je poznata od nazivom PCS ("pre-concious stream"). Rezultat ovog “rada” su 4 kazete, koje su na crnom tržištu dostigle nevjerovatnu vrijednost.Machina počinje rad na prvom albumu 2004. godine. Pod patronatom "Š.Z.M.N.D.M."-a ("Štab Za Manipulisanje Naša Dva Mozga") dvojac počinje sa radom, koristeći po prvi put novu tehniku komponovanja, nazvanu "ISIS" ("Interactive Self in Selfsuspicion"), čiji je rezultat prvi album "Sad ili Nikad".

Sad ili Nikad

Centralna tema prvog albuma MACHINE “Sad ili Nikad” je čovjek, individua koja se kroz Diktaturu Kolektiva (DK) sve više odvaja od svega što je čini individuom. Od svog postanka čovjek absorbira dez/informacije. Neke od njih filtrira kao činjenice, bez dokaza za “istinitost” istih. Znači, sve što čovjek drži za “istinu”, je moguća dogma, koja postaje “istina” ako je prihvati većina. Čovjek ili individua [ako ga u ovom stadijumu tako možemo nazvati], je ništa drugo nego splet neprovjerenih informacija, koje kroz kvantitet recipienata, a ne kroz kvalitet informacije, postaje “istina”. Ovo robotiziranje je osnova svih metoda ispiranja mozga, od kojih su najpoznatije: obrazovanje, religija, politika, moral, seksualnost, a najrasprostranjenije: šta jedem, šta pijem, kako se oblačim i zbog čega se smijem.

Svijest individue, njene današnje mogućnosti i granice su, dakle, posljedica Diktature Kolektiva.

Ali da li je to sve? Stvarne mogućnosti ljudske svijesti stoje, u poredjenju sa današnjim stadijumom razvoja iste, u sličnoj relaciji kao kad poredimo obim domicilne nam galaksije sa obimom zrna riže.

Ali za razliku od diletantnog revolucionarizma kolektiva, album "Sad ili Nikad" ne daje Instant-Odgovore (IO) za razvoj individue niti je priručnik za management svijesti (MS). "Sad ili Nikad" postavlja pitanja i završava ih uzvičnikom. Svaki recipient ima slobodu odgovora, tako da odgovor postaje nebitan, jer krug se završava ponovo na premisi "Informacija je Dezinformacija". Jedini relevantan proces komunikacije Albuma sa recipientom je proces degradacije uzvičnika, i širenje kulture upitnika, koja je jedino djelotvorno oružje protiv masovne "Istine" kolektiva.

Dobrodošli u Machinu, Vi koji uzvičnike postavljate u pitanje!